1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Predstava „Teferič“ je izuzetno zanimljivo i hrabro scensko postavljanje istoimenog djela Derviša Sušića od strane redatelja Aleša Kurta. Tema Sušićevog komada je odnos vlasti i naroda, odnosno, odnos silnika i potlačenog, onoga koji strah sije i onoga koji u strahu živi. Radnja se događa u selu Vačetina, ali način na koji je režiran i odigran ovaj komad čini Teferič predstavom koja bi bilo gdje u svijetu funkcionirala. Ona prevazilazi okvire jednog društva i kulture i postavlja u centar nešto što je univerzalno ljudsko, nefiksirano u samo jednom vremenu i samo jednom prostoru. Zbog toga odlično funkcioniraju i na prvi pogled nedosljedna rješenja u kostimu, rekviziti (naprimjer kubura i savremeni pištolj) ili interpretiranje savremene filmske muzike na tradicionalnim bosanskim instrumentima. Time se sugerira da je cijeli svijet i historija puna Vačetina. A u Vačetini imamo junaka (Amar Selimović) koji živi na račun naroda, svoju udobnost obezbjeđujući silom i nametanjem straha. Promjenu stanja pokreće djevojka (Aida Bukva) i u Vačetinu dolazi osloboditelj Alija Đerzelez (Radojica Čolović) koji, nakon što narod sam svrgne tiranina, na sebe preuzima zasluge (jer ipak je on junak i ima brkove) za to oslobođenje i vrlo prirodno, naprosto junački, preuzima upražnjeno mjesto.

Ponavljanje je jedno od osnovnih i najstarijih komičkih sredstava i nije slučajno da je ponavljanje način na koji čitav ovaj komad funkcioniše. To se događa na dva plana, i to na planu pojedinačne glumačke igre, na primarnom planu realizacije predstave i tada to djeluje kao prosto komičko sredstvo (naprimjer, ono junačko: „Daj kahvu, daj čimbur i pogaču. Daj ženu.“). Međutim, preko ovog efektnog načina izazivanja smijeha kod publike nameće se ponavljanje koje funkcionira na planu sižejne strukture ovog komada. Umjesto svrgnutog tiranina, bez obzira na sve okolnosti, narod uvijek zajaše novi tiranin. Ponavlja se isto tlačenje i izrabljivanje, ponovi se i pobuna, ali poslije pobune odnekud uvijek izroni novi harambaša. Tada ponavljanje više nije komičko sredstvo, ono je sredstvo koje upozorava i nameće pitanja. Tako iz ova dva načina korištenja ponavljanja proizilazi ono glavno osjećanje koje donosi ovaj komad, a radi se o smijehu izmiješanom s nekom vrstom gorčine i jeze koja ostaje nakon zatvarajuće slike predstave i riječi lika Prebijenog (Boris Ler) „Dolje vlast!“.

Treba reći da je Teferič vrlo koherentna i stabilna predstava u kojoj cijeli glumački ansambl djeluje kao jedno, a bez toga ne bi bilo moguće dobiti značenje koje ova predstava ostvaruje, ne bi bilo moguće tako dobro oslikati društvo, zajednicu, kolektivitet. Mirsad Tuka igra Muhtara, a to je lik koji se uvijek nalazi blizu vlasti i koji je posrednik između naroda i vlasti, odnosno, naroda i junaka. To je, dakle, lik na granici između dva statusa i baš zato je bilo važno uspješno obaviti teški zadatak održavanja Muhtara na obje strane istovremeno. Jer, da je on prevagnuo na bilo koju od ove dvije strane, došlo bi do polarizacije unutar odnosa među likovima (odnosno skupinama) koje ne bi dozvoljavale bilo kakvu komunikaciju te dvije strane, osim one koja se zasniva na sili. Mirsad Tuka je uspio napraviti Muhtara tako da je jednako uvjerljivo od naroda i od vlasti, ali sve vrijeme zapravo svoj. Vrlo važan za komad je i lik Djevojke, koju igra Aida Bukva. Nije slučajno da Sušić upravo ženskom liku daje da iznutra motivira zajednicu na promjenu. To je ženski princip koji osjeća da je promjena moguća, naslućuje mogućnost boljeg i koji provocira akciju i djelovanje. Lik Djevojke doslovno djeluje iz svoga tijela, nju pokreću njena mladost i plodnost, a to je djelovanje iz cjeline bića koje sobom ukazuje na još jedno ponavljanje, na cikluse koji se otvaraju rađanjem i zatvaraju smrću da bi iznova opet krenuli rađanjem. Motivaciju za svoje postupke, kojima opet dalje motiviše ostale likove, Djevojka, dakle, ne mora tražiti dalje od svoga tijela, a Aida Bukva je svoju ulogu odigrala tako da je lik odvela i dalje od toga i tako ga uspješno ostvarila u potpunosti.

Teferič je predstava koja nameće osjećaj organske cjeline teatarskog ostvarenja, ona zaista djeluje kao živo biće, a scenografija i kostimi u tome ni slučajno nisu sporedni i ambijent koji se postiže scenografskim rješenjima djeluje kao potpuno prirodan za ono što se u njemu događa. Kostimi su očigledno karikaturalni što je opet sasvim su skladu sa cijelom postavkom ove predstave koja u svojoj osnovi jeste oslonjena na parodiju kao žanr. Teferič kao satira i parodija funkcionira na nekoliko nivoa, već spomenuta tehnika ponavljanja koju imamo u predstavi nalazi se i u samoj definiciji parodije kao žanra koji pravi paralelne, uporedne priče. Zbog toga se Teferiču možemo smijati, ali ni slučajno to neće biti sve, jer kada smijeh prestane, ostaće pitanje kakvu smo to priču o nama vidjeli na sceni? Jer, ima u Teferiču i njegovom karikiranju svijeta o kojem govori neke neobične tačnosti, za koju se mora reći da pomalo i plaši.

Podijeli:

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies