1. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  2. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  3. Smisao postojanosti
  4. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  5. Mirisni tragovi jeseni
  6. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  7. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  8. Zašto žene padaju na loše dečke?
  9. Uspješna mama i eko projekat
  10. Mrzimljupci
  11. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  12. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  13. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  14. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  15. Should I stay or should I go?
  16. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  17. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  18. Teferič koji ne prestaje
  19. Alex Cross
  20. Skyfall
  21. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  22. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  23. Httpool Online Advertising
  24. DVB-s očima ovisnika
  25. The Chosen One
  26. City break: Amsterdam
  27. Legenda o padu Troje
  28. Sjeverna Baskija
  29. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  30. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  31. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  32. Naš BOT na naličju mjesta
  33. Ljepota dolazi iz frižidera!
  34. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  35. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  36. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  37. Zelenooka romantičarka
  38. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  39. Halali nam Zuko!
  40. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  41. Razgovor trojice
  42. Prosjak i gospodin
  43. Kids Land mame i njihove djevojčice
  44. Kokuz
  45. Glas Naroda
  46. Istina
  47. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  48. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  49. Čudna jada od betonskog grada
  50. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  51. Pravda za očeve
  52. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  53. Parkovi – pluća demokratije
  54. Grad ili opština, pitanje je sad
  55. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  56. DOPLER: pomak ka prirodi!
  57. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, maj 20, 2019
  1. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  2. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  3. Smisao postojanosti
  4. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  5. Mirisni tragovi jeseni
  6. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  7. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  8. Zašto žene padaju na loše dečke?
  9. Uspješna mama i eko projekat
  10. Mrzimljupci
  11. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  12. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  13. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  14. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  15. Should I stay or should I go?
  16. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  17. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  18. Teferič koji ne prestaje
  19. Alex Cross
  20. Skyfall
  21. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  22. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  23. Httpool Online Advertising
  24. DVB-s očima ovisnika
  25. The Chosen One
  26. City break: Amsterdam
  27. Legenda o padu Troje
  28. Sjeverna Baskija
  29. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  30. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  31. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  32. Naš BOT na naličju mjesta
  33. Ljepota dolazi iz frižidera!
  34. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  35. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  36. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  37. Zelenooka romantičarka
  38. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  39. Halali nam Zuko!
  40. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  41. Razgovor trojice
  42. Prosjak i gospodin
  43. Kids Land mame i njihove djevojčice
  44. Kokuz
  45. Glas Naroda
  46. Istina
  47. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  48. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  49. Čudna jada od betonskog grada
  50. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  51. Pravda za očeve
  52. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  53. Parkovi – pluća demokratije
  54. Grad ili opština, pitanje je sad
  55. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  56. DOPLER: pomak ka prirodi!
  57. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Za funkcionisanje bilo koje predstave neophodno je uspostaviti okvir. Jedan od prešutnih zadataka okvira je i taj, da ne dozvoli publici da bude zbunjena. Scena je jako moćan prostor i on one koji su na njoj stavlja u povlašten položaj. Taj položaj nosi i odgovornost, uzimajući u obzir one koji su na drugoj strani tog odnosa. U konkretnom slučaju, režiser (ili glumci, možda), dali su sebi za pravo da publiku zbune, tako da ova ne zna je li predstava počela ili nije. Šta je namjera ovog postupka ne znamo, niti treba nagađati, ali za posljedicu ima zbunjenog gledaoca na početku predstave, koji ne zna da li se jedan od glumaca i dalje doziva sa nekim sa ulaza, kao što je to činio koji trenutak ranije. Važno je napomenuti da to ni kasnije nije ničim opravdano, niti se to u bilo kojoj formi ponovilo (čime bi se opravdalo da se radi o svjesnom postupku), već ostaje na nivou incidenta.

Nakon što, ipak, postane jasno da je predstava počela, okvir se pomalo klimavo uspostavlja scenom protesta građana (smještenih u savremeno doba, u okviru globalnog pokreta 99%) i njihovog sukoba sa policijom. Nakon nje se nižu scene iz perioda nacističke Njemačke, koje bez problema komuniciraju sa sadašnjošću, jer su sasvim jasne poveznice sa našom svakodnevnicom, odnosom prema radnicima i slično. Scene se često prekidaju songovima, koje izvode glumci (i sviraju i pjevaju), ali je problematičan odabir trenutaka u kojima se oni uvode/izvode. Kod Brehta songovi imaju zadatak da onemoguće identifikaciju. On katarzu uskraćuje posjetiteljima pozorišta, jer njegov cilj nije ‘sve razumjeti znači sve oprostiti’, nego upravo suprotno tome – nema olakšanja. Songovi u predstavi “99%“, čini se, predstavljaju jedino komičko olakšanje, i ona bi sasvim normalno mogla funkcionisati bez ovog muzičkog performansa. Glumci su pak doslovno ispoštovali Brehtove smjernice za izvođenje songova, odnosno pripremu za njihovo izvođenje, koje podrazumijeva očigledno, nedvosmisleno pripremanje za song koji slijedi (glumci se šminkaju, provjeravaju instrumente i slično).

Možda se autoru ove predstave zgodnim učinilo da brehtovsko distanciranja glumca od lika kojeg igra, realizuje uvođenjem mikrofona, no Breht nigdje ne navodi da se treba dehumanizirati glumac, a mikrofon znači upravo dehumaniziranje glumčeva glasa. Nasuprot tome, zadnja scena, u kojoj igra Snežana Alič, sušta je suprotnost onoga što se od glumca zahtjeva. Tako se stvara dojam da je režiser pokušao ispoštovati, ali na kraju odustao od zamisli distanciranja glumca od lika, jer inače ne bismo vidjeli kako ona proživljava, veoma emotivno, to što mora napustiti muža jer je Židovka u srcu nacističke Njemačke. Ne bismo vidjeli trenutak uživljavanja u lik, kada lik koju Alič igra uvježbava rastanak od muža, navodi razloge zbog kojih odlazi, desetine puta, te na koncu pada na koljena sa bolnim izrazom na licu.

Photo: mess.ba

Svi glumci igraju najmanje dvije različite uloge. Treba istaći naročito dobru igru Albana Ukaja, koji je likove prikazao veoma dobro. Jasno se vidi prelaz iz jedne uloge u drugu. Nasuprot tome, igra Adnana Haskovića je jednolična, jer svaku ulogu igra isto, i da nema promjene cipela, ne bismo znali da je do promjene došlo. Istina, on govori razgovjetno, ali kako i sam Breht kaže, lijepim govorom uništava smisao replika.

Probijanje rampe je omiljeni Brehtov postupak, ali mora biti opravdan (kao i sve u predstavi), a ne postupak koji je sam sebi svrha. U jednoj sceni glumci se doslovno pomiješaju sa publikom, tako da publika funkcioniše kao statist(i). Tehnički gledano, to gledaocu onemogućava praćenje konkretne scene. Ako taj postupak ne doprinosi kvaliteti predstave, već samo pomenute poteškoće, onda bi pametnije bilo ne koristiti ga uopće.

Brehtova idealna publika je ona fudbalska, koja glasno i jasno reaguje i na ono što joj se sviđa i na ono što joj se ne sviđa. Zabrinjavajuća je činjenica da publika na ovoj predstavi nije imala nikakve reakcije. Aristotelovska publika na antiaristotelovskoj predstavi.

Igraju: Snežana Alič, Amila Terzimehić, Alban Ukaj, Adnan Hasković, Jasenko Pašić, Amar Selimović

Scenografija: Tarik Musakadić, Kostimografija: Oshyosh, Izbor muzike: Mirza Šišić i Tijana Vignjevic,Dramaturgija: Asja Krsmanović, Grafički dizajn: Goran Lizdek

Podijeli:

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies