1. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  2. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  3. Smisao postojanosti
  4. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  5. Mirisni tragovi jeseni
  6. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  7. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  8. Zašto žene padaju na loše dečke?
  9. Uspješna mama i eko projekat
  10. Mrzimljupci
  11. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  12. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  13. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  14. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  15. Should I stay or should I go?
  16. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  17. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  18. Teferič koji ne prestaje
  19. Alex Cross
  20. Skyfall
  21. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  22. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  23. Httpool Online Advertising
  24. DVB-s očima ovisnika
  25. The Chosen One
  26. City break: Amsterdam
  27. Legenda o padu Troje
  28. Sjeverna Baskija
  29. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  30. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  31. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  32. Naš BOT na naličju mjesta
  33. Ljepota dolazi iz frižidera!
  34. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  35. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  36. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  37. Zelenooka romantičarka
  38. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  39. Halali nam Zuko!
  40. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  41. Razgovor trojice
  42. Prosjak i gospodin
  43. Kids Land mame i njihove djevojčice
  44. Kokuz
  45. Glas Naroda
  46. Istina
  47. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  48. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  49. Čudna jada od betonskog grada
  50. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  51. Pravda za očeve
  52. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  53. Parkovi – pluća demokratije
  54. Grad ili opština, pitanje je sad
  55. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  56. DOPLER: pomak ka prirodi!
  57. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, maj 20, 2019
  1. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  2. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  3. Smisao postojanosti
  4. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  5. Mirisni tragovi jeseni
  6. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  7. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  8. Zašto žene padaju na loše dečke?
  9. Uspješna mama i eko projekat
  10. Mrzimljupci
  11. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  12. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  13. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  14. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  15. Should I stay or should I go?
  16. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  17. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  18. Teferič koji ne prestaje
  19. Alex Cross
  20. Skyfall
  21. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  22. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  23. Httpool Online Advertising
  24. DVB-s očima ovisnika
  25. The Chosen One
  26. City break: Amsterdam
  27. Legenda o padu Troje
  28. Sjeverna Baskija
  29. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  30. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  31. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  32. Naš BOT na naličju mjesta
  33. Ljepota dolazi iz frižidera!
  34. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  35. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  36. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  37. Zelenooka romantičarka
  38. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  39. Halali nam Zuko!
  40. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  41. Razgovor trojice
  42. Prosjak i gospodin
  43. Kids Land mame i njihove djevojčice
  44. Kokuz
  45. Glas Naroda
  46. Istina
  47. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  48. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  49. Čudna jada od betonskog grada
  50. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  51. Pravda za očeve
  52. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  53. Parkovi – pluća demokratije
  54. Grad ili opština, pitanje je sad
  55. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  56. DOPLER: pomak ka prirodi!
  57. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Osjećam da više ne postojim, to nisam ja, to nije neko, to je nešto što postoji samo da bi postojalo, samo zbog same forme postojanosti, jer postojanje ovoga što danas postoji jednostavno negira postojanje ičega što bi moglo postojati.

Ovaj besmisleni uvod, samo potvrđuje izgubljenost u postojanju. Uvod je nastao čudnim odnosom mozga i ruku. Mozak je to vrlo jednostavno osmilio, ali ruke ne znajući da pojednostave, stvoriše ovu besmislenost, koja nije za nekog ko razumije, besmislenost je namjenjena onima kojima ništa nije jasno, onima koji ne razumiju, koji ne postoje.

Gdje su dobri ljudi otputovali, zašto su u svoje mračne odaje zaključali postojanost, tako škrto, kao da su se sami stvorili i za mjesto pod suncem izborili, a nisu!? Gdje je nestala ljudskost, osobina koja bi trebala krasiti ljude!? Vremenom su, čini mi se, tamne sile, postepeno, ali sigurno osvajale tavanice, strpljivo čekajući trenutak da se niz bršljan neopreznosti spuste do temelja i napadnu korijene postojanosti i zavladuju. Zavladaju ljudima i njihovim srcima. Ponudiše im komad papira s brojevima, pa što više brojeva, manje i manje osjećaja. Ponudiše im sjajne poluge i crne potoke koji izviru iz zemlje, pa ljudi pohrliše, posustaše, nestadoše. Otrov koji su puštali u korijene postajao je toliko jak da su ljudi ljude proklinjali i na uspjesima jedni drugima zavidjeli. Ljudi, nestadoše. Zašto? Zažmiriše, pa potrčaše za vrijednostima koje vrijednosti nemaju, za ljudima koji nisu ljudi, već samo postavljeni predvodnici tame. Zaboraviše na vrijeme, vapeći za dukatima, lutajući zamišljenim visinama, nesposobni da pogledaju u dno s kojeg su uzletjeli. Pa gdje su krenuli, kad do sunca ne mogu, a ono je najsjajnije, do kojih visina žele stići kada se svakako u zemlju vratiti moraju!? Zaboravili su!? Tamne sile su izabrale one čija su srca bila najlakša za otrovati, čije su duše bile najpraznije, kroz čije vene je samo pohlepa kolala. Postaviše ih, a ljudi potrčaše. Poželiše dvore i kraljevske odaje, zlato i nepregledne vrtove, poželiše postati lutke koje duše nemaju, prihvatiše živjeti po šablonima koje im drugi kroje. Tako na ovom svijetu zavladaše oni koji vladati ne znaju, postaviše sami sebe na tronove bez mogućnosti da čovjek pita, bez obaveze da čovjeku odgovore. Vladari zavladaše, a ljudi poslušni postaše.

Dok vrijeme neumorno melje godine u lokvama krvi bez vidljivih rana guši se jadan čovjek koji je svoje korijene odsjekao, pa se duhovno uzdigao i mimoišao sa tamom. Čovjek koji je u svojim tavanicama samo iskrenost uzgajao, koji je svoj bršljan poštenim znojem zalijevao. Čovjek ostade sam. Ostade nekolicina njih, pa pobjegoše, sakriše se, pa sami sebi planove napraviše. Dogovorio se čovjek da će čovjeka paziti i da će, ma koliko god zlobnika bilo u dobru istrajavati, jer kad račun zaključiš ako čovjek nisi bio, zbog čega si na svijetu živio. Čovjek ne leti, on kopa u dubinu svoga postojanja tražeći zrno posijano stoljećima prije, ne bi li ga našao i u zemlju opustošenu zakopao, da ne bi više gledao ogorčene ljude na vješalima sistema, praznih pogleda. Ne bi više morao gledati kako djevojčice postaju majke, kako se strah otkloni uz prah, kako se pravo oduzima na sudu, a nepravedni donose pravdu. Čovjek je svjestan. Pravda je jedna, a nepravedni će je osjetiti.

Čudna vremena dolaze, sve postaje drugačije od onoga kako bi trebalo biti. Drugačija su ljeta i drugačije zime, jesen više nije toliko sjetna, a proljeća postaju neka čudna proljeća, proljeća koja imaju svoja imena i revolucije, pa se krvlju okite umjesto cvijećem. Rijeke su čudne, čak i one koje su mirne bile živote uzeše. Vjetrovi više ne nose lijepe mirise mora preko prostranih ravnica, postadoše zvijeri koje gutaju sve pred sobom. Čudna vremena, čudni ljudi, čudno, zar ne?

Na sreću, ovo je ipak samo priča koja svoj smisao crpi iz svoje besmislenosti.. Priča nekoga ko svoje besmislene misli šara po papiru, nekoga ko voli, nekoga ko je sretan u nesretnim okeanima realnosti. Ovo je priča u koju vjeruje onaj koji je priča, koji vjeruje u čovjeka i vjeruje da će čovjek opet biti čovjek. Vjeruje da će se čovjek vratiti i hoće. Vratit će se, jer dobro je ono što pobjeđuje zlo, uvijek i u svim pričama, pa i u ovoj mojoj koja nema kraj…

Piše: Dino Branković

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies