1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Čovjek kao od Boga stvorenje najodabranije, samim tim i najsavršenije, stvoren na lik Božiji, kao cilj svog života, zbog svih blagodati kojima je počašćen iz mora Božije milosti, ima za cilj usavršavanje svojih duhovnih i moralnih osobina sukladno naredbi da čini dobro i odvraća od zla i da raspozna šta svjetlo je, a šta tmina. Kao namjesnik Božiji na zemlji čovjek je dužan red uspostavljati, a nikako anarhiju, nered i nepoštivanje podržavati. Shodno naredbi i temeljnom načelu Božijeg jedinstva vjernik je dužan da živi u skladu ljubavi Njegova Bivstva, u smilu afirmacije, adekvatne socijalizacije za društvo i u društvu promovirajući ideju jedino, i samo ljubavlju, u različitosti mnoštvu.

II

Lijepo sve ti zboriš. Tvoje riječi meni zvuče da ih k’o stihove kitiš. Tako lijepo se utapam kroz zvukova tvojih ritam u svu ljepotu kazanoga. Ali, ja ne vidim dalje od toga, pa se pitam , da l’ u mome srcu uopšte ima vjernika iskrenog, da l’ postoji hlad pod kojim bih se sakrio od svojih laži pakla užarenog? A lažem kada sebi kažem da se borim, dobro da poštujem, zlo da pobijedim, mir da je među ljudima, tolerancija da vlada. Al’ istina je nažalost ta koja u mom srcu strada, jer u srcu ovom jadnom, nema ništa osim imoralnih sila zla koje me permanentno sputavaju da se odazovem pozivu ezela, vječnom imperativu, “požurite ka Bogu”, ne, ja sam od Boga pobjegao i govorio sam sebi da to mogu. Zar to nije tuga velika, koja u srcu mome klija? Izrast će na kraju u golemo stablo koje vodi do neba što sija, zar to nije ono što mi treba, što će da mi prija? Takva sudba velika je radost, a nisam ni zaslužio to, opet je to samo, ona Božija milost. Opet je svemu krivac, niko drugi do ja. Ukopao se dovoljno nisam u duboku zemlju do kraja, temelji mi plitki, a tvrđava visoka, nestabilna, do neba. I svaki put kad je iz ruševine velike podignem, jer treba da je svako vidi, oluja strasti što za tren zadovolji, pokoj duši učini njenoj crnoj zemlji. Da sam više razmišljao onako kako razmišljati treba i nikako drugačije, pa čak da ne pomislim ako i za život zatreba. Da sam samo temelje čvrsto ukopao, stubove ove divne vjere da sam očuvao. Ovako tvrđava ova moja leprša između razuma i srca, čas je stvarna, čas imaginarna i po šavovima puca. Kad bih samo mogao odlučno i čvrsto bez odlaganja i dileme, bez straha, prosto odreći se potrage slijepe, za smrdljivim mesom zbog koje moja duša žeđa k’o za vode mjehom. Al’ ona izaziva moje oči, moj razum, moje tijelo iscrpljeno, postao sam k’o praška pod njenim nogama, k’o pseto bijedno. Zašto mislim da sam jak, o Bože, da mi niko ne treba i da do dna nikako se ne može istog časa kad za kostima mesa kojeg niko ne treba pojurim, k’o da pred same dženetske kapije zadihan žurim, ne znajući da tamo me čekaju vrata paklena. U provaliju, u rupu, do ognjene provalije iz koje izlaza nema. Pitam se, zašto mi to treba, o Svevišnji? Zašto od Ljubavi bježim ka mržnji? Nema reda, nema onog lijepog sklada u životu, nema harmonije. Više nema smisla kad sunce izađe, ništa pametno da radi ovaj jadnik ne umije. Sve glupo mi je i dani su besmisleni. Sve što radim, samo je mamurluk, baš sam k’o robot navijeni, u kojem onaj čip u glavi, prokletnik mijenja. Sad ćeš ti vidjeti, neka druga su to osjećanja. Dobro slušaj. Sve mi je tako nepoznato. Al’ ipak poznato. Nepoznato, jer od blata sam umislio da je zlato, a poznato jer, osjećam sada smrad te kaljuže, a pitam se zašto moje misli nisu čiste, o Bože. Zašto se prepuštam onome što je nestvarno i lažno, hoću ono što je po sebi zlo, onome od čega bih trebao biježati stalno, u susret otvorenih ruku mu idem trčeći. Očito sam daleko, mislim samo ja sam bitan uopšte ne mareći. Mislim bitan je ovaj svijet, a mlad sam, proživjeti ga trebam, sebi sam govorio. Ako ga sada ne proživim, kada ću moći, uporno sam sebi zborio. A ne zna luda glava da možda u mezaru već spava. Mrska su mi postala nekad draga lica, izgledaju mi ko kakva strava. Pa sam sebi sam luksuz dopustio da bježim od onih koje bih k’o pas trebao slijediti, jer samo će me oni istinskoj sreći odvesti. Odlazim, a ne marim. Trošim, a ništa ne dajem. K’o spavač provodim dane, griješim al’ se ne kajem. Padam i pužem, ljenjivac što pred ciljem odustaje. Jer dok sam mislio da sa zvijezdama razgovor vodim, nisam ni znao koliko močvaru ima da volim. Smrdljivu, odvratnu močvaru grijeha, duše moje.

III

Zar toliko pesimizma u sebi nosiš, kad izlaz sigurno postoji, samo ti ga ne vidiš. Zar misliš da ničim nisi u životu počašćen, zar misliš da ništa nisi postigao, pa si ožalošćen. Zar samo nezadovoljstvo tobom upravlja, zar u sebi hraniš nezadovoljnika, nemoj, to ne valja. Zašto da prepuštaš bit svoju onome što vodi na put krivi. Zar šuplja čaša očekuje da bude nasuta pićem ljubavi. Život te mazio nije, niti će te maziti, kad na kušnje budeš stavljan moraš paziti, da su one lično tvoje i da od tebe potiču, ako na njih ne otrpiš, k’o gljive će da niču. Zar zaljubljenik zna za mahane Voljenog? Ne i opet ne, to samo su ubjeđenja čovjeka prostog. Zar od Njega da očekuješ puno, a ništa da ne daješ i da griješiš i nikako se ne kaješ. Podaj od sebe pa ćeš imati ili možda misliš kako nemaš ništa dati. Itekako imaš, podaj jad svoj, podaj samosažaljenje i samoljublje ega svoga. Postani ništa dajući to sa čim si bogat, postani siromah oslobađajući se toga. Tek tada ukazat će ti se svjetlost, vidjet ćeš put, znat ćeš putovanje i cilj će biti postignut. Zar čovjek može dati ono što nema. Podaj ono sa čim si bogat, rastani se bez dilema. Ne tuguješ ti za istinom i svjetlošću, već za sobom. Uvijek željan onoga što imati ne možeš, ostaješ razočaran. A kada ti se i ostvari od tog željenog nešto, ti prezireš i odbacuješ to, zašto? Život ne poznaje presušenu ljubavnu rijeku. Takve ne postoje, al’ postoje smrdljive barice strasti. Slijep je onaj koji umisli od barice rijeka da može nastati. Ne, to ne može, slijep je onaj koji od toga umisli čistu i bistru ljubavi rijeku. Ti kao da voliš gubiti, hazarder koji posljednji dinar daje da se ne bi srušila tvrđava samosažaljenja, a uz to se i ne kaje. Dokle? I zaista nikad nemoj zaboraviti, ko traži, taj i nađe, a ono što traži to i pronađe. Šta ti tražiš, šta je tvoj životni Cilj? Kreni od sebe ka Njemu, ispravno je jer put od Njega ka nama, prevaljen put to je. On je Poznat, a mi smo nepoznati i samo nam On na put može ukazati. Otkrit će se put i putovanje s povjerenjem ćemo prihvatiti. Primit ćemo ruku pruženu i nećemo je ispuštati. Tada će nam cilj biti jasan i znat ćemo da idemo od sebe ka Njemu.

Piše: Adem Garić

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies