1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Doba vladavine klikera, stripova i VHS kaseta, ne može se u potpunosti ni shvatiti ni opisati ako se ne spomene fenomen automata za igre. Kako su osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka računari bili rijetka i skupa roba, Komodor 64, Amiga 500 ili kasnije PC su bili rezervisani za bogatiji sloj stanovništva. Za sve ostale, postojale su igraonice sa automatima i fliperima. Postaviti rekord na fliperu “Twilight Zone” ili upisati svoje inicijale u video igru “Pakmen” (čuvalo se prvih osam rezultata) bila je stvar prestiža koji je danas teže objasniti nego zatupljenost Fejsbukom.

Par novijih filmova (“Super 8”, “Tron: Zavještanje”) referenciraju na taj period sa primjetnom dozom nostalgije, ali je problem što osim toga, malo šta imaju da ponude. Animirani film “Razbijač Ralf” taj problem nema. Svake večeri, nakon što djeca napuste klub u kome se nalaze automati za video igre, likovi iz njih ožive. Oni mogu da se posjećuju i razgovaraju, ali ne smiju da prenesu ništa iz svijeta jedne video igre u drugi. Takođe, ako poginu u bilo kom svijetu osim u svom, više ne mogu da se vrate.

Razbijač Ralf je frustrirani negativac iz trideset godina stare video igre “Majstor Feliks”. Tu ga niko ne voli, zato što je njegova uloga da razbija prozore na kući koju Feliks popravlja magičnim čekićem. Ljut, Ralf odlučuje da napusti svijet svoje igre i ode u neku drugu u kojoj će ga više poštovati. Tom prilikom će dovesti u opasnost čitavu igraonicu, ali i steći neočekivane prijatelje.

“Razbijač Ralf” je jedan od rijetkih ovogodišnjih animiranih filmova koji se ne svodi samo na duhovite replike. Kao što je Piksar nakon filma „Automobili 2“ (Džon Laseter, 2011) počeo da pravi djela koja po duhu više priliče studiju Dizni, tako je Dizni još od filma „Bolt“ (Bajron Hauard, 2008) počeo da pravi filmove koji više priliče studiju Piksar. Ralf ima toplinu koja nedostaje „Hotelu Transilvanija“ ili „Ledenom dobu 4“, a da uz to nije ništa manje zabavan od ova dva filma.

Odnos između protagonista, Ralfa i Venelope, kompleksan je i uvjerljiv. On se prirodno razvija i to ne tako što će naši junaci odmah početi da razmjenjuju pošalice, već tako što će mukotrpno morati da izgrade povjerenje. Takođe, Ralf nije film nostalgije zato što u njemu gledamo likove iz sada zaboravljenih igara, već zato što je žal za propuštenim šansama jedan od glavnih motiva u filmu. Čak je i srećan kraj donekle obojen tugom, iako u onome što gledamo ne nedostaje duhovitih elemenata. Lik majstora Feliksa i djevojke iz moderne, akcione igre razvedrava povremeno ozbiljan ton. Dio u kome se objašnjava da je akciona heroina agresivna zato što je programirana „sa najtužnijom pozadinskom pričom ikada“ odličan je osvrt na evoluciju video igara, a kroz njih, i na evolucija doba u kojima su nastajala.

Feliks, koji je očigledno napravljen po uzoru na Super Marija, izgleda previše naivno i neiskvareno za sadašnjost. Pažljiviji će u filmu prepoznati likove iz Pakmena, ježa Sonika, Kjuberta ili Uličnog Borca (Street Fighter). Da bi utisak bio potpun, pobrinuli su se autori odlične elektronske muzike koja kao da je svirana na osmobitnim sintisajzerima.

Kada se uzme da film trenutno drži rekord kao djelo sa najviše originalno razvijenih likova u istoriji animacije (188), raduje što autori nisu koristili posvete više nego što je neophodno. Sve i ako ne igrate ili ne volite video igre, praćenje nije preveliki problem zato što film ima priču koja ne zavisi od prepoznavanja referenci.

Lik Turba, poludjelog trkača opsjednutog pobjeđivanjem, predstavlja ono što će Ralf postati ukoliko istraje u naumu da dobije medalju samo kako bi se dokazao prijateljima. Treba istaći da je film povremeno zastrašujući, odnosno glavni negativac zaista djeluje poremećeno. Takođe, opisana greška u programu se prikazuje kao osobina koja izaziva podsmijeh. Nebitno je da li je u pitanju mucanje ili fizički izgled, reakcija većine koja tu osobinu nema biće manje ili više otvoren prezir. Film poentira na kraju kada se ispostavi da je upravo ono što nas izdvaja od drugih, ujedno i najvrednije što imamo.

Zanimljivo je i to što se film zove „Razbijač Ralf“, nasuprot igrici u kojoj Ralf živi, a koja se zove „Majstor Feliks“. Život nije video igra u kojoj se osvajaju poeni i medalje. Stvarnost je kompleksnija, moralne odluke se ne donose lako, neprijatelje je ponekad teže razlikovati od prijatelja, a ne postoji ni novi život kako bi se partija odigrala ponovo kada se stari izgubi. Tako Ralfov život postaje dekonstrukcija svega onoga što su video igre i film, koji je naizgled posveta njima, ujedno razobličava svu njihovu naivnost i jednostavnost.

„Razbijač Ralf“ ne dobacuje do visina Piksarovih najvećih ostvarenja (serijal „Priča o igračkama“, „Gore“), ali nije ni predaleko. Sigurno je da se radi o jedinoj ovogodišnjoj animaciji koja je pokušala nešto suštinski da kaže, a ne samo da izmami par osmijeha iz publike ili da maštovitošću vizije nadoknadi probleme u priči.

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies