1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Prosjak i gospodin

„Pomozite mi. Budite dobri i obratite pažnju na nesretnika, gladna čovjeka, prljava i bez krova nad glavom. Dajte mi koji novčić, molim Vas. Već druga godina da sam bez posla, a bio sam ugledni, seoski učitelj kojeg su mnogi smatrali najboljim i najučenijim u tom selu. I pogledajte sada šta su učinili od mene. Otjeraše me sa posla, iz sela i jedino što mi je preostalo je da prosim.”

Slušajući njegove molbe, posmatrao sam njegov prljavo sivi kaput koji se vukao po prašnjavoj cesti. Njegovo gotovo uplakano lice, crveno od danonoćnog opijanja na ulici i ispucale usne iza kojih je dopirao nesnošljiv smrad, posebice na alkohol, posjećalo me je na nekoga koga sam već ranije, negdje upoznao, ali nisam mogao da se sjetim o kome je riječ.

„Pomozite mi molim Vas” – nastavi on. „Stid me je da prosim, ali jedino mi je još to preostalo. Ovakvog me niko ne želi, ni u kući, ni na poslu. Ulica je moj jedini dom. Ja sam mlad i voljan rada, ali… ”

Pokušavao sam se prisjetiti odakle ja znam tu osobu koja se niotkud stvorila ispred mene i uporno molila za pomoć. Pogledavši u njegove izderane, žute cipele na nogama najednom se prisjetih ko je on. U tom trenutku po prvi put sam se ja njemu obratio:

– Čujte, prije nekoliko dana sam vas sreo na trgu, kod spomenika prijateljstva, ali tada mi niste govorili da ste seoski učitelj, već da ste student kojeg su otjerali sa studija. Sjećate li se?

– Ne, nemoguće. Siguran sam da ste me zamijenili sa nekim – promrmlja prosjak i zacrveni se još više, a kap znoja mu skliznu sa čela.

– Nemojte lagati – rekoh mu.

– Ma ne lažem, vjerujte mi. Mogu Vam pokazati i svoje dokumente u kojima piše da sam seoski učitelj. Nemojte me smatrati lažovom, molim Vas.

– Kako vas nije stid da lažete da bi dobili koju paru? To je veoma podlo od vas, trebao bih sad otići u policiju da vas prijavim.

U tom trenutku sam se toliko razbijesnio da sam svašta rekao posjaku i dobro ga naružio, a on nije odustajao i uporno me pokušavao slagati. Svojom drskosti i laži, prosjak je u meni probudio gađenje i odvratnost prema svim prosjacima, koji su gotovo isti kao i on. Uvrijedio je u meni ono što sam najviše cijenio: dobrotu, osjećajnost i suosjećajnost prema ljudima koji su u nevolji. Pokušavao se pravdati, ali crvenilo njegovog lica ga je odavalo. Shvativši da su njegove laži izašle na vidjelo, ušutio je i postiđen pognuo glavu.

– Gospodine – reče on, stavljajući ruku na srce. Ja sam… ja sam lagao! Ja nisam student, a ni seoski učitelj. Sve je to samo izmišljotina. Bio sam poslovan čovjek, ali zbog pijanstva su mi dali otkaz i moje ime ukaljali dajući znak ostalim firmama da nisam čovjek kojeg oni trebaju. I šta sada da radim? Niko me ne želi, a ulica ne prihvaća istinu, samo laži, tako da ne bih dobijao niti paru bez laganja. S istinom mogu samo umrijeti od gladi i smrznuti se bez krova nad glavom. Sramota me što prosim, a još veća što lažem, ali vjerujte mi, lažem samo da bih preživio. Šta da radim, recite mi?

– Šta da radite? Usuđujete se pitati šta da radite? Pa radite, eto šta trebate raditi.

– Raditi… Dobri gospodine znam ja da trebam raditi, ali gdje da nađem posla?

– Sramota šta vi mene pitate. Pa mladi ste, zdravi, snažni, uvijek možete naći sebi neki posao, samo ne znam da li vi to želite. Umjesto da tražite posao, vi ste lijeni, razmaženi i pijani i koristite se lažima da bi došli do para. Neka vas je stid! Ne želite se baviti fizičkim poslom? Vi sigurno ne bi podnijeli da vas drugi gledaju kako radite u tvornici ili kako cijepate drva ispred nečije kuće! Užas!

– A gdje da nađem fizički posao? Pokušavao sam, ali niko me ne želi.

– Jeste li sigurni da bi prihvatili fizički posao? – upitah ga smirenim glasom.

– Naravno da jesam. Samo da imam koju paru za hranu i krov nad glavom.

– Onda pođite sad sa mnom do moje kuće. Iscjepat ćete drva, a ja ću vas nagraditi kojim novčićem. Ako vam bude odgovaralo, moći ćete svaki prvi dan u mjesecu dolaziti da radite fizičke poslove koje budem tražio od vas.

Prosjak sa zadovoljstvom krenu za mnom kući. Stigavši, dadoh mu da pojede nešto. Na licu mu se vidjelo da je iscrpljen od prosjačenja i alkohola, a njegovim pokretima su bili kao pokreti bolesne i nejake osobe. Kada je završio sa jelom, odveo sam ga u dvorište kuće, dao mu sjekiru i rekao mu koja drva treba da iscjepa. Za nepunih sat vremena obavio je svoj posao. Dobio je nekoliko novčića, dovoljno da se može prehraniti do idućeg dolaska u moju kuću.

Svakog prvog dana u mjesecu prosjak se pojavljivao na mojim vratima, a ja sam mu davao da obavlja razne poslove. Zimi je sklanjao snijeg na prilazu kući, u proljeće je sređivao stabla voća koja su njegovim dolaskom „živnula“ i davala više plodova nego ranije, ljeti bi uređivao moju baštu, sadio cvijeće i kosio travu, a u jesen je sakupljao opalo lišće i cijepao drva koja su bila spremna za zimu.

Pune dvije godine je dolazio i obavljao sve poslove koje sam tražio od njega. Postao je iskren čovjek, a ne lažljivi prosjak i uspio je sakupiti dovoljno para da kupi sebi malu kućicu. Tada sam bio spreman da ga preporučim svom uglednom prijatelju da ga on zaposli kod sebe u firmi. Pozvao sam prosjaka i popričao sa njim. Sa oduševljenjem je pristao na promjenu posla. Ubrzo je dobio novo radno mjesto, na kojem je puno više zarađivao.

Ulazim u kancelariju. Na stolu koverta. Otvaram je i čitam njen sadržaj. Ne mogu da vjerujem dobio sam otkaz. Vraćam se kući. Kako ću živjeti bez posla? Nakon dvije sedmice kako sam dobio otkaz ostajem i bez posljednje namirnice u kući. Preostaje mi da izađem na ulicu i sramotno molim za nečiju pomoć. U međuvremenu sam pokušao pronaći posao, ali sam isuviše star da bi me zaposlili. Odlazim na trg na kojem je spomenik prijateljstva. Sjedam na klupu i čekam da se neki prolaznik smiluje i dadne mi koji novčić. U tom trenutku mi prilazi neki gospodin u crnom odjelu i crnom leptir mašnom oko vrata. Gledam u njegove oči. To je on, to je onaj prosjak kojem sam pomogao prije osam godina. Njegove nebesko plave oči sam uspio prepoznati, a ni crte lica se nisu puno promjenile. Hoće li me prepoznati? Hoće li mi uzvratiti pomoć koju sam mu pružio kada se našao u situaciji u kakvoj sam ja sada? Prilazi mi. Daje mi jedan novčić i odlazi. Nije me prepoznao? Ili nije htio? Šutim. Sjedim i čekam da mi se još neko smiluje i dadne mi novčić. Prosjak kojem sam davno pomogao postao je gospodin, a ja koji sam bio gospodin postao sam prosjak. Kakve moći ima sudbina….

Piše: Tarik Jažić Jazha

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies