1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Parče zelenila u centru Banjaluke, poznatije kao „Picin park“, zamijenila je visoka ograda iza koje ne prestaju pripreme za novi stambeno-poslovni kompleks, iako se već više od mjesec dana stotine građana okuplja kod Starog hrasta, braneći svoje pravo na očuvanje „Picinog parka“. „Park je naš!“, odjekuje svaki dan ulicama u njegovoj blizini. To se šetači, bez obzira što park polako nestaje, i dalje odlučno bore da sačuvaju ono po čemu je Banjaluka poznata: zelenilo.

Više od parka

Da park zaista pripada građanima i da nije uništen, željeli bi mnogi, a najviše učesnici ovih mirnih protesta. Ali ovo građevinsko zemljište prodato je firmi Grand trejd. Prodao ga je Ratko Stamenić, bivši generalni direktor Medicinske elektronike, kojeg je Posebno odjeljenje Okružnog suda u Banjaluci 16.07.2012. osudilo na šest mjeseci zatvora – zbog zloupotrebe ovlašćenja u slučaju dodjele 900 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta pomenutoj firmi Grand trejd, vlasništvo Mile Radišića. Posljedice te transkacije, međutim, trpe građani. Njima je uskraćeno zelenilo koje je mnogim Banjalučanima godinama predstavljalo izvor zdravlja i mjesto razonode. Većina njih nema izvan grada svoje vile sa privatnim parkovima, pa im i najmanji komad zelenila predstavlja značajan dodir sa prirodom koji nam je svima neophodan. Drugi će od ovog projekta zaraditi dovoljno da mogu otići u mnogo bolje parkove i ljepša mjesta, a građanima će ostati beton i zagađeni zrak.

Upravo su zbog toga protesti protiv uništenja parka postali simbol za nešto veće i značajnije. Park nije jedini izvor nezadovoljstva građana: mnogi misle da se u društvu ne čuje glas većine i da vlast ne radi dovoljno za javni interes. Korupcija je uzela maha, do posla se teško dolazi, obrazovni sistem je u lošem stanju, kao i drugi segmenti javnog sektora. Društvo nije uređeno, niko za to ne preuzima odgovornost i ne radi mnogo da to promijeni. Navikla je vlast da se uvijek oni, isti ljudi, vrte u krug gledajući samo svoje interese. Važno im je da i ova izborna godina prođe u njihovu korist, onako kako su zamislili, a kako će građanima biti – to je manje bitno.

Posljedica toga je sve više mladih ljudi koji napuštaju svoje gradove i odlaze iz države. Podaci Ministarstva civilnih poslova BiH pokazuju da je od 1996. godine Bosnu i Hercegovinu napustilo preko 50 000 ljudi, uglavnom mladih. I mnoge mlade Banjalučane koji traže posao dočekuju zatvorena vrata, pa druga pokušavaju pronaći uglavnom u stranim gradovima. Mnogima je jedini način zarade – odlazak iz zemlje. Mogla bi i država, na primjer, da mlade ljude obrazuje u inostranstvu, pa potom zaposli u zemlji. Međutim, u neuporedivo više slučajeva se mladi obrazuju u BiH, a potom odlaze da rade u druge države.

Grupa šetača predstavlja samo dio nezadovoljnog društva ovoga grada, onaj dio koji želi promjene i vlast koja uvažava glas naroda. Tako šta se može postići ujedinjavanjem zbog ostvarivanja zajedničkih ciljeva, što su šetači brzo shvatili. Političari glas naroda treba da slušaju, a da bi ga čuli, taj glas mora biti i te kako glasan. Stoga su bubnjevi, lonci i zviždaljke kojima se šetači koriste na protestima upozorenje vlastima, ali i glasni poziv sugrađanima da se probude.

Šetnjom do zdravlja demokratije

Mnogi Banjalučani kažu da ne shvataju smisao borbe za park koji je već uništen. Ne znaju oni da ovo nije samo borba za zelenu površinu, već vapaj za bolje sutra, glas koji viče „stop“, „volimo ovaj grad, ne tjerajte nas odavde!“. U protivnom bi lako mogle da se ostvare riječi ekonomske analitičarke Svetlane Cenić koja, konstatujući da je stanje u BiH loše, kaže da će bolje biti tek kada dođemo do dna i počnemo se pitati šta je sa našim parama. Mi koji ka dnu polako tonemo, krivi smo koliko i oni koji nas ka dnu tjeraju. Građani hoće promjene, ali mnogi ni ne znaju da upravo oni mogu inicirati izmjenu akata iz nadležnosti Skupštine grada, i da mandat gradonačelniku može prestati opozivom, nakon što inicijativu za to pokrene deset odsto upisanih birača. Zato svi trebamo znati čime smo nezadovoljni, razmišljati šta možemo promijeniti, a onda povodom toga i nešto preduzeti.

Što je dio građana to shvatio, pa krenuo u protestne šetnje, gradonačelniku Zgradoljubu, kako su ga popularno nazvali, nije se svidjelo. Ne sviđa se političarima kada ne mogu da upravljaju društvom. Ne odgovaraju im ni miroljubive grupe i aktivisti nevladinih organizacija. Oni bi radije da se upotrebljava sila, pa da imaju izgovor za svaki pokušaj ućutkivanja glasa pobune.

Šetači su ipak dovoljno rano shvatili da promjene ne traže upotrebu sile. Za promjene je potrebna masa. Mnogi tvrde da funkcionisanjem sistema odavno nisu zadovoljni, a uništenje parka je kap koja je prelila čašu. Ali promjena ne može biti ako se bore samo jedni, a drugi posmatraju sa strane i ćute. Tako raste „spirala tišine“, sve dok ne utihne svaki glas i ne zavlada potpuni muk.

Ove godine postoji šansa za promjene koja ne zahtijeva čak ni svakodnevno protestno šetanje: dovoljna će biti jedna šetnja: do biračkog mjesta, jer ovo je godina lokalnih izbora. Zapošljavanje i infrastruktura su glavne poruke kampanja Nenada Stevandića, Dragana Čavića i Slobodana Gavranovića, kandidata za gradonačelnika Banjaluke. Važi, dajte nam priliku: mi hoćemo da radimo. Ali neće neko drugi da se bori za nas i naša prava: ako ne vjerujete u rad političara, vjerujte u sebe! Građani hoće promjene, ali mnogi neće ni da izađu na izbore i aktivno se uključe u rješavanje postojećih problema.

Stop žderačima javnog interesa!

Protesti protiv uništavanja parka, kao simbola javnog interesa, ukazuju na to da su bar neki Banjalučani i Banjalučanke shvatili kako je vrijeme da se posvete aktivizmu i zajedno vrate prave principe demokratije, demokratije koja nije tek smjenjivanje likova na vlasti. Vrijeme je da se konačno zaustave političke elite u proždiranju tj. privatizovanju svega javnog. Građani trebaju reći šta misle o nesavjesnom ponašanju mnogih političara prema našoj zajedničkoj životnoj sredini, ali i životu u toj sredini. U demokratskim sistemima građani bi trebali da imaju konačni autoritet. Demokratičnost društva zavisi od informisanih i aktivnih građana koji zajedno rade na postizanju zajedničkog interesa. To, međutim, nije moguće postići ako politički poredak odlikuju nedemokratske prakse: ograničavanje slobode govora i štampe, prava na sastajanje i slobode kretanja, nejednak status ljudi, centralizovani autoritet, gdje samo nekolicina ljudi – ili pojedinac – ima moć, negarantovanje zaštite manjina, rasprostranjene društvene nepravde, koncentrisana moć, negarantovanje pravednog zakonskog procesa. Mediji koji nisu slobodni, ili su pod snažnim uticajem vlasti, političke elite koje nisu demokratski orijentisane, nejednakost u svim porama društva – sve ovo utiče na formiranje pasivnog građanstva.

Činjenica je da društvo čine pojedinci, a svaki pojedinac može da pobijedi strah i manipulaciju sa vrha. Građani nisu ni posmatrači ni marionete. Svaki građanin – a građani su i oni koje biramo da nas predstavljaju – trebao bi ispoljavati građansku vrlinu i biti spreman da zajedničko dobro stavlja ispred privatnih interesa i ličnih poslova. Da bi demokratija vladala i opstala, neophodno je konstantno i posvećeno učešće politički obrazovanog i razumnog građanstva.

Učešće u javnom životu je učešće u vlasti, i ono bi trebalo da bude u vlastitom interesu svakog građanina. Ono ne mora biti profesionalizovano kroz obavljanje javnih funkcija; aktivnom građanstvu su otvoreni razni putevi: praćenje informacija u medijima i ocjenjivanje njihove tačnosti, glasanje na izborima, učešće u političkim diskusijama, pokretanje i potpisivanje peticija, pisanje pisama izabranim predstavnicima, učešće u predizbornoj kampanji, zalaganje za zakone koji su od posebnog interesa, demonstriranje putem marševa, bojkota i drugih vidova protesta.

Bez aktivnog učešća građana nema demokratije, i samo će se glas aktivnih građana i zaista čuti. Građani trebaju biti svjesni koliko je važno njihovo učešće u politici. Protiv postojeće politike mogu da se bore znanjem, iskustvom i upornošću. Krajnje je vrijeme da počnu djelovati zajedno i otvorenog uma, da razmišljaju o javnim pitanjima i da se bore za svoja uvjerenja.

Možda je za očuvanje parka u centru grada kasno, ali za promjene i buđenje građanske svijesti nikada nije.

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies