1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Halali nam Zuko!

E, moj Zuko, kad se ja rodih one davne sedamdesetdruge, skupio se cijeli Prkanj na sokak. Pričalo se da sam toliko plakala da je sav zateknuti svijet izaš’o da me vidi. E, jesam mustra. Tek mi dva dana , a sama sebi doček napravila. Plačem ja, hori do Tećije. A ti uz sokak. Neobrijan i čupav, a kakav ćeš drugo. Pa fino onu petobanku tutnu pod lijevo uho.

E, haj ti sad znaj je li to od te petobanke ili od Prkanjskog zraka, ali svi vele da smo slični. Haman, ha napišem šta, viču “ne prepisuj od Zuke”. A meni milo. Šta bolan milo, meni merak, hoće ovo malo srca pod hipertenzijom da odalami.

E, tako je to u maloj mahali. Il’ se kofrči, il’ bježi. Ovdje se za srednje veli da su najgori. Valja ko je đe mako il’ se ovde probio, k’o paprat hrastov list.

A , srednji nam na vlasti, moj Zuko. Šta srednji? Osrednji. Gori od srednjih. Tak’i me ne vole, k’o biva dug i oštar mi jezik. A đe ću ja bit’ kod jezika nijema i kod ov’likih očiju slijepa. Ne umijem. Upire ovaj moj kažiprst u svaku šubu u zakonu. Šuba koliko hoćeš, evo mi se isherio mandrkajući sad u jednu sad u drugu.

Šube u zakonu, a katanci na vratima. Taki vakat. Znam ja, moj Zuko, da si ti živio prije vakta i vaktova, ali ‘vako nikad nije bilo. Nije, vala, zapisano ni da će bit’.

Kuća ti kaljučana, moj Zuko. Muzej, vele. Moram ti kazati, sa stidom većim od Pakline, da ti ni jedno Konjičko dijete učiteljice ne dovedoše u obilazak. Halali! Dug mi jezik, Zuko, pa ne umijem zborit laži. Istina, makar bruka bila, kroz riječi me odaje.

Ne pitam se ja, ni narod, vlast se pita. A kad se vlast pita onda je ‘vako. Muzej ima katanac, a Pivnica nema ni vrata ni prozora. Halali, moj Zuko!

Ne pitam se ja, ne pita se narod. Vele demokratija došla, a niko se ne pita. Gluho bilo.

Juče sam ti bila u Pivnici. Tvojoj najdražoj zgradi u Konjicu. Znam ja da si ti volio i gradsku kafanu, ali Pivnici si dao dušu. Dao si joj najljepši mural ikad urađen u Konjicu. Ikad i u Hercegovini, ikad i u Bosni, moj Zuko.

Sjela pred mural, plač se dopovez’o hoće iz mene, a ja neću. Sjećanja naviru, guraju se u mojoj glavi, izloženoj promahi u sred četiri zida gola. Bez kablova, šaltera, bez prozora i vrata. Dama u najboljim godinama, nije još ni za išijas liječiti. Nastala 1953. godine da bude samački hotel, ali joj se to nije dopalo pa je prerasla u kuturni centar grada, u Pivnicu. Zgradu kojoj su mladost i ljubav dolazile kao čivija magnetu.

Sjećam se priče o nastanku ovog murala. A joj! Jesi marifetluke provodio. Kažu da si svako jutro pun gepek od pezejca domaćih jaja istovar’o pred Pivnicom. Bilo je tu omladine koja je pomagala. Haj, stisni pa razbij jaje. Kažu, ako kome ispadne mora pješke na Pomol u ćumez da namiri broj za taj dan.

Ti i naš Nućo Mulić. Dva ljudstva neizmjerena. Narod veli da ste imali plan rada i da je to otprilike bilo ‘vako: do podne lupanje jaja, od podne do ručka slikanje, od ručka do akšama odmor, pa onda kupljenje ljuski od jaja. Čula sam da ste jaja kupovali od nekog titiza, pa si smislio kako da ga prevariš da bolje pazi kokoši. Znam da si mu rek’o da su jaja blijeda i da moraju koke ćukati kukuruze i to taze iz Vojvodine, inače propade pos’o. A titiz od straha da ne zijani sigurnu prodaju jaja, trk direkt u Vojvodinu. E vala, nije ni tvoje maslo za Ramazana!

Bilo je tu još peripetija oko murala. Smislio si plan kako da Nućo bude duže na skeli, pa si odglumio vrtoglavicu, a Nućo je stalno do završetka murala štitio “bolesnog” ahbaba, ne znajući da je bolesnik zdrav k’o dukat.

E , moj Zuko, sad bi te neko za takvo što odmah na sud dao i tražio oštetu što je cipele izdero. Taki je ovi naš vakat. Naopak. A vi se jaranili, k’o braća rođena.

Pa ti reci da je onaj tvoj vakat bio naopak? Mural je još živ u ovoj zgradi što je davno umrla. Onda kad je načula od Neretve da je prodaju, bud’ zašto. Nije mogla podnijeti da mural nestane pa je odlučila svoje zidove prepustiti zubu vremena i ljudi.

Ključevi, ključevi moj Zuko. Nemamo ni javni WC u Konjicu, pa se narod navadio u Pivnici nužde nužditi. Hrpa do hrpe, a ja u sredini, probrala gdje ću stati. Nije kriv narod što su sve usrali, kriva je vlast što je zasrala stvar. Ključ na ćenifi, a Pivnica otvorena zjapi, a nužda ne bira ništa nego zaklona.

Halali nam, moj Zulfikaru, robe što vidje svijeta, al’ ove sramote ne dočeka da vidiš. Bolje ti je.

Opet me lijevo uho svrbi. Sad će riječi preplaviti hartiju, ali džaba je Zuko, ne čuju oni mene. Moje pisanje njih ne dotiče. Oni su osrednji srednji. Ključ im na sefu, a WC uz svaku kancelariju. Vakat Zuko, vele, demokratija je.

A ti halali!

Evo mi pred oči svi oni plesovi pred ovim muralom, svi poljupci, prvi, strasni i iskreni, prve ljubavi na igrankama, prva čaša više i prva bol zbog voljenja. Mural gleda. Pamti on sve tajne ljubavi, šaptanje na uho u plesnom zagrljaju, skrivene poglede simpatija. Vidio je ovaj mural sve šahovske šampione, lovačke večeri, ispratio hiljadu mladih u bračni živor, na milione novogodišnjig paketića ispred ovog murala je otišlo u ruke Konjičkih mališana. Pamti on i najveću šahovsku priču između Andrijana i Licova. Smijao se tad ovaj tvoj mural, moj Zuko, smijao sa svih onih osam hiljada jaja ugrađenih u njegove boje. Andrijan, inkasant, koji bi dobio šamar kad pobjedi Lisova, čuvenog doktora, pobjegao je pored murala, pa skoro sa vrata doviknuo: “Konj na C5. Mat!”

Pa potom otrčao koliko ga noge nose. E, to je bio pravi vakat!

Vakat za dobra insana.

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies