1. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  2. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  3. Smisao postojanosti
  4. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  5. Mirisni tragovi jeseni
  6. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  7. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  8. Zašto žene padaju na loše dečke?
  9. Uspješna mama i eko projekat
  10. Mrzimljupci
  11. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  12. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  13. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  14. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  15. Should I stay or should I go?
  16. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  17. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  18. Teferič koji ne prestaje
  19. Alex Cross
  20. Skyfall
  21. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  22. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  23. Httpool Online Advertising
  24. DVB-s očima ovisnika
  25. The Chosen One
  26. City break: Amsterdam
  27. Legenda o padu Troje
  28. Sjeverna Baskija
  29. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  30. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  31. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  32. Naš BOT na naličju mjesta
  33. Ljepota dolazi iz frižidera!
  34. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  35. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  36. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  37. Zelenooka romantičarka
  38. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  39. Halali nam Zuko!
  40. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  41. Razgovor trojice
  42. Prosjak i gospodin
  43. Kids Land mame i njihove djevojčice
  44. Kokuz
  45. Glas Naroda
  46. Istina
  47. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  48. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  49. Čudna jada od betonskog grada
  50. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  51. Pravda za očeve
  52. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  53. Parkovi – pluća demokratije
  54. Grad ili opština, pitanje je sad
  55. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  56. DOPLER: pomak ka prirodi!
  57. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, maj 20, 2019
  1. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  2. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  3. Smisao postojanosti
  4. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  5. Mirisni tragovi jeseni
  6. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  7. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  8. Zašto žene padaju na loše dečke?
  9. Uspješna mama i eko projekat
  10. Mrzimljupci
  11. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  12. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  13. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  14. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  15. Should I stay or should I go?
  16. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  17. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  18. Teferič koji ne prestaje
  19. Alex Cross
  20. Skyfall
  21. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  22. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  23. Httpool Online Advertising
  24. DVB-s očima ovisnika
  25. The Chosen One
  26. City break: Amsterdam
  27. Legenda o padu Troje
  28. Sjeverna Baskija
  29. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  30. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  31. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  32. Naš BOT na naličju mjesta
  33. Ljepota dolazi iz frižidera!
  34. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  35. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  36. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  37. Zelenooka romantičarka
  38. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  39. Halali nam Zuko!
  40. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  41. Razgovor trojice
  42. Prosjak i gospodin
  43. Kids Land mame i njihove djevojčice
  44. Kokuz
  45. Glas Naroda
  46. Istina
  47. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  48. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  49. Čudna jada od betonskog grada
  50. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  51. Pravda za očeve
  52. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  53. Parkovi – pluća demokratije
  54. Grad ili opština, pitanje je sad
  55. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  56. DOPLER: pomak ka prirodi!
  57. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Ovih se mjeseci u Banjaluci svakodnevno manifestuje građanska (ne)svijest.

Neki građani mirno protestuju protiv izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa na mjestu nekadašnjeg Picinog parka. Vlast se pravi gluva, mada ne i nijema. Ima tu i zastrašivanja, prijetnji i pritisaka, sve pod izgovorom da šetači krše zakon, iako – sada je već očito – zakon krši upravo vlast, jer u zakonski predviđenom roku od petnaest dana nije javnosti dozvolila uvid u relevantnu dokumentaciju.

Koliko god se činilo pozitivnim to što ljudi u Banjaluci napokon protestuju, toliko je broj učesnika poražavajući. Prema gruboj procjeni, Banjaluka ima oko 230 hiljada stanovnika, Facebook grupa posvećena protestima broji oko 45 hiljada članova, a na protestima se pojavi tek stotinjak šetača, pa i manje.

Tako ovi protesti dokazuju ono na što istraživanja odavno ukazuju – ekstremno visok nivo apatije građana BiH. Građani smatraju da ne mogu ništa promijeniti, pa to ni ne pokušavaju. Ta apatija je vjerovatno i jedan od glavnih razloga za neodgovorno ponašanje vlasti i sve lošiju socijalno-političku situaciju.

Na Facebooku armada, na ulici – šaka jada

Zov parka je nadjačao podjele među banjalučkim šetačima. U šetnji bude i desničara i ljevičara; i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka; i pravoslavaca, i katolika, i muslimana i ateista – svi ujedinjeni u borbi za park.

Čemu ta buka ako su parkovi samo „beskorisne livade“, kako navode razni lovci u mutnom prerušeni u poduzetnike i političare?! Parkovi su dvorišta za one koji nemaju dvorišta, rezervisana za one koji ne mogu živjeti u vili nadomak grada okruženoj hektarima zelenila. Parkovi su tu da bi i oni koji nemaju mogućnost da odu iz grada osjetili makar djelić prirode. To su malobrojna preostala mjesta gdje ljudi mogu provesti slobodno vrijeme, sami ili u društvu, a da ne pune ugostiteljske kase.

Baš zato bi na ulicama morala biti cijela Banjaluka. Ali nije. U borbi za park poražavajuća je malobrojnost i pasivnost upravo onih koji bi se trebali boriti najžešće – studenata i banjalučke omladine. Kroz istoriju je omladina bila pokretač i snaga svake promjene, uvijek u najvećem broju i u prvim redovima. Nažalost, ovdje mladi kao da ne postoje: ako se neko i pojavi, ostali su masa bez truna buntovničke energije. Štaviše, uloge su zamijenjene, ispostavlja se da su neki profesori veći buntovnici od studenata.

Većina ljudi u BiH nije zadovoljna, skoro svako će reći da ovdje vlada kriminal i korupcija, ali niko ništa ne poduzima. Tako je i Picinog parka svima žao, svi su protiv kriminalaca, ali samo nekolicina svakodnevno protestuje. Na pitanje zašto se i oni ne pridruže protestima, sugrađani i sugrađanke često odgovaraju protupitanjem: „Zašto da protestujem kada je park već uništen?“ Ako vam se ovo čini logičnim, zamislite na tren da prisustvujete izricanju presude optuženom za ubistvo s predumišljajem. Krivica je dokazana van svake razumne sumnje, ali sudija optuženog oslobađa s obrazloženjem da kazna nema smisla zato što je žrtva ionako mrtva, i kažnjavanje ubice je neće vratiti. Moglo bi se reći da banjalučko građanstvo upravo tako rezonuje o Picinom parku – ne bismo trebali tražiti i kazniti krivca, jer je on već počinio zločin u kome žrtvi više nema spasa. Picin park je svakako uništen.

Pri tom ne mislimo da će taj isti zločinac naći novu žrtvu, a mi ćemo opet uraditi i reći veliko NIŠTA, i tako u nedogled.

Ako već jednom ne shvatimo da smo žrtve zapravo mi: s vremenom sve slabiji dok zločinac biva sve jači. Nije Picin park ni prvo ni zadnje uništenje opšteg dobra. Uništavane su fabrike, raznim malverzacijama prevođene iz narodnog u privatno vlasništvo, a radnici su ostajali na ulicama. I – ništa. Možda bismo konačno trebali shvatiti da isti oni koji su nas pokrali – kradu i dalje baš zato što se niko nikad nije pobunio.

Pepeljuge bez skrupula

Dok mi tako spavamo, uljuljkani nadom da će nas valjda neko čudo spasiti i podariti nam život dostojan čovjeka, drugi su veoma aktivni i grade (doslovno) svoju budućnost. I sad je park njihov. Za razliku od (običnih) građana, oni nisu zainteresovani za drveće, klupe, vjeverice i kojekakve bube, njih interesuje samo jedno – površina za izgradnju. Naravno, iza svega stoji lični profit, kako biznismena tako i političara, a građani, vjeverice i insekti izvlače deblji kraj.

Priča većine tih ljudi iz vlasti i njima bliskih poduzetnika podsjeća na nekakvu horor-verziju Pepeljuge. Preko noći su oni od neprimjećenih mladića postali moćnici, dobra vila zvana Privatizacija im je podarila najskuplje cipele i limene ljubimce na kojima bi im pozavidjeli i najbogatiji šeici. Jednom na vlasti, Pepeljuga je skrojila zakone po svojoj mjeri i legalizovala sve sumnjive radnje.

U ovoj priči se čarolija ne prekida u ponoć, a ove balkanske Pepeljuge su neskromne i beskrupulozne. Ovi Pepeljugići uništavaju magične šume da bi sebi napravili dvorce, jer im jedan očigledno nije dovoljan. Na grobljima nekadašnjih parkova i fabrika niču beskorisne građevine. Čarolija traje i ne nazire joj se kraj, gradovi ostaju bez svojih pluća a mi bez mozga. Budućnost nam je – zabetonirana!

Betoniranje svijesti

Razumljivo je da ljudi ne žele nositi teret promjene, posebno ako ni ne vjeruju u mogućnost promjene, ali vlast se neće promijeniti ukoliko je mi sami ne promijenimo.

Niko ne kaže da je to lako. Vlast ništa ne prepušta slučaju. Da nikom ne bi ni palo na um da se buni, unajmila je pse čuvare. U RS su medjima donirani novci na osnovu arbitrarnih odluka, zbog čega mnogi odavno tvrde da vlasti manipulišu medijima i podmićuju ih, i to iz javnih fondova. Ironija je da su javni mediji – koji bi trebali biti u službi građana koji ih finansiraju putem pretplate – pod najvećom kontrolom vladajućih partija. Tamo gdje novac nije bio dovoljan da se upregnu svi neposlušni, pomogle su prijetnje.

Tako mediji danas gotovo jednoglasno stigmatiziraju svaki oblik bunta, buntovnike nazivaju besposličarima (a u ovoj zemlji je biti bez posla stvarno rijedak slučaj!), izdajnicima, pa čak i teroristima! Ismijava se sitnog čovjeka šetača, negira vrijednost parkova, a veličaju neimarski poduhvati koji nas već uveliko guše.

Sistem radi bez greške. Vlast kontroliše medije. Mediji imaju zadatak da pasiviziraju građane kako bi vlast radila po svom. Građani, drogirani zaglupljujućim medijiskim sadržajima, postaju umrtvljeni. A parkovi – zabetonirani. Baš kao i naša politička svijest.

A za utjehu nam ostaje samo ona narodna da „ničija nije do zore gorjela“. Pri tom se zaboravlja da s njihovima dogorijevaju i naše svijeće. Tlačitelji će se smjenjivati, a mi ćemo i dalje biti potlačeni – ako se ne budemo borili za svoja prava.

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies