1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
pon, mar 25, 2019
  1. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  2. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  3. Zašto žene padaju na loše dečke?
  4. Uspješna mama i eko projekat
  5. Mrzimljupci
  6. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  7. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  8. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  9. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  10. Should I stay or should I go?
  11. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  12. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  13. Teferič koji ne prestaje
  14. Alex Cross
  15. Skyfall
  16. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  17. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  18. Httpool Online Advertising
  19. DVB-s očima ovisnika
  20. The Chosen One
  21. City break: Amsterdam
  22. Legenda o padu Troje
  23. Sjeverna Baskija
  24. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  25. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  26. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  27. Naš BOT na naličju mjesta
  28. Ljepota dolazi iz frižidera!
  29. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  30. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  31. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  32. Zelenooka romantičarka
  33. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  34. Halali nam Zuko!
  35. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  36. Razgovor trojice
  37. Prosjak i gospodin
  38. Kids Land mame i njihove djevojčice
  39. Kokuz
  40. Glas Naroda
  41. Istina
  42. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  43. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  44. Čudna jada od betonskog grada
  45. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  46. Pravda za očeve
  47. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  48. Parkovi – pluća demokratije
  49. Grad ili opština, pitanje je sad
  50. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  51. DOPLER: pomak ka prirodi!
  52. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Istinski dobar film je podjednako rijedak kao i istinski loš. „Soba“ (Tomi Visou, 2003) ili „Pticodemija: Šok i teror“ (Džejms Ngjuven, 2010) predstavljaju autentične autorske izraze i školske primjere filmova koji su toliko loši da se prosto moraju odgledati. Slično kao i kod velikih filmova, višestrukim gledanjem se (ne)kvalitet dodatno potvrđuje, a uživanje u njima upotpunjuje detaljima. Nažalost, mnogo brojniju grupu čine filmovi koji su prosto loši.

Dakle, ne toliko loši da su dobri, nego potpuno ravni, neinventivni i nedopadljivo očajni. „Aleks Kros“, akciona drama o serijskom ubici i policajcu koji ga juri, upravo je takav film. Policijski psiholog Aleks Kros (Tajler Peri) pokušava da riješi slučaj brutalnog ubistva mlade bogatašice Fan Jao (Stefani Džejkobsen). Kada ubica poznat pod pseudonimom Pikaso (Metju Foks) shvati da mu je sposoban detektiv na tragu, on odlučuje da napadne njegovu porodicu. Aleks Kros je najpoznatiji junak pisca Džejmsa Patersona. Ranije je Krosa glumio Morgan Frimen u filmu „Poljubi djevojke“ (Geri Fleder, 1997) i „U paukovoj mreži“ (Li Tamahori, 2001), dok ovdje ulogu preuzima Tajler Peri. Ni u prva dva filma osnovna premisa nije bila pretjerano originalna, ali su bili bar gledljivi. Za ovu verziju se to teško može reći.

Prvo, malo je filmova sa gorom režijom i montažom od ovog. Tu ne govorimo o ritmu filma, smjenjivanju prizora, fotografiji i slično, već o osnovama kadriranja. Ono što je intuitivno jasno svakome ko ima mobilni telefon sa kamerom, očigledno je misterija za režisera Roba Koena. Tako kada se nekoliko ljudi vozi u automobilu, u pojedinim kadrovima je jasno da je unutra samo jedna osoba zbog načina na koji je snimano. Kada bi film bio ovako konsekventno besmislen, možda bi se čak nekome i dopao. On to nije, pa vas korektno režirane scene samo podsjete koliko su one loše zaista očajne.

Što se tiče glumaca, Tajler Peri glumi osjećajnog psihologa u prvoj polovini filma. U drugoj polovini, psiholog postaje bijesan i ogorčen, ali Tajler sa blagim licem pjevača Berija Vajta prosto nema tu iskru ludila koja je potrebna da bi se uloga dočarala. Sa druge strane, kod glumca koji glumi psihopatu Pikasa (Metju Foks iz serije „Izgubljeni“) to nije iskra ludila, već požar koji je zahvatio prašumu oko Biogradskog jezera i napada Mojkovac. Ovolika količina preglumljavanja čini da osjećate stid umjesto glumca i indukuje transfer blama, što je veoma neprijatan osjećaj.

Kao plaćeni ubica, famozni Pikaso je totalno neprofesionalan. Nije fokusiran na posao, nego usput ubija i slučajne prolaznike, ne krije tragove, sve doživljava lično, nije dobar strijelac, a kako film odmiče, tuče se sve gore i gore. Ovdje kao da gledamo ubrzanu inverziju „Neobičnog slučaja Bendžamina Batona“ (Dejvid Finčer, 2008), pa tako naš junak u prvim scenama ima dovoljno fizičke spremnosti da pobijedi najspretnijeg borca u K-1 borilačkoj areni, ali ga na kraju prebija diplomirani psiholog. Treba biti iskren pa reći da se sa ovakvom režijom i ovakvim dijalozima ni Al Paćino vjerovatno ne bi bolje snašao.

Scenario je još jedan veliki problem ovog filma. On nije lucidan, nego je predvidljiv do te mjere da vam ton ne treba za film. Dijalozi naših junaka kao da su prepisani iz „Grada Sunca“ Tomaza Kampanele (1602). Oni ne razgovaraju, nego je jedan lik učitelj (Aleks), a drugi učenik (njegov manje pametan kolega). Učenik je tu kako bi upadicom ohrabrio učitelja da dalje razgovara, dok učitelj prosipa svoje mudrolije sporim tempom kako bi učenik uspio da ih zapiše. Kros kao da čita misli – kada uđe u um ubice u stanju je da pogodi gdje se ovaj nalazi u tom trenutku (recimo, voz). Inače, Krosovi razgovori sa majkom su takvi da je veza između njega i nje bizarnija nego veza između njega i ubice.

Kao da sve ovo nije dovoljno, autori pokušavaju da u ovaj nepojamni treš proture i simboliku. Tako naš junak Aleks Kros (na engleskom: krst), doživljava lični preobražaj do kraja filma, pri čemu se sve ključne scene simboličkog raspeća odigravaju u crkvi. Na početku, Pikaso se bori u bokserskom ringu koji je u crkvi (da, u crkvi). Sljedeći put Aleks je u crkvi dok prima saučešće i kada odlučuje da će na brutalnost uzvratiti istom mjerom, a posljednji put se tuča odvija u prostoru koji je nešto između crkve i kulisa za film „Blade Runner“ (čak je i finale isto). Teško da je moglo bukvalnije.

Ne treba zaboraviti ni to da je ključna scena automobilskog sudara u filmu plod fantastične slučajnosti, odnosno naši junaci se tek tako zabiju u auto ubice. Nehotično duhovitu notu svemu daje i ponašanje tri odrasla čovjeka koji maltretiraju ljude u vozu kao da su tinejdžeri. Tu su takođe i hakeri koji izgledaju kao dvojnici Ričarda Stalmana, pa je tako svaka osoba kodirana stereotipom. Od njemačkih policajaca, do potpuno nepotrebnog kvaziobrta na kraju, ovaj film je nedosljedno loš i dosljedno dosadan. Ovaj film ne zaslužuje jedinicu jer bi to značilo da se bar po nečemu izdvaja iz mora nepreglednog treša, što prosto nije slučaj.

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies