1. Ženska ljepota
  2. NICHIM IZAZVAN: Kod žena me odbije nedostatak ambicije ili ambicija bez pokrića
  3. Hardware, Mreža i Redundacija
  4. Video nadzor
  5. Sedam važnih razgovora koje morate obaviti prije braka
  6. Dadilja u vašem domu
  7. To je moj grad
  8. Betonske kanalice HAURATON
  9. Svjetlana
  10. Jesu li za seks potrebne emocije, muškarci ili vibrator?
  11. Smijte se, sebi se smijete
  12. Ljude je potrebno ne samo slušati već ih i čuti!
  13. Sumatra – vremeplovna lađa
  14. Sex
  15. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  16. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  17. Smisao postojanosti
  18. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  19. Mirisni tragovi jeseni
  20. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  21. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  22. Zašto žene padaju na loše dečke?
  23. Uspješna mama i eko projekat
  24. Mrzimljupci
  25. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  26. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  27. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  28. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  29. Should I stay or should I go?
  30. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  31. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  32. Teferič koji ne prestaje
  33. Alex Cross
  34. Skyfall
  35. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  36. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  37. Httpool Online Advertising
  38. DVB-s očima ovisnika
  39. The Chosen One
  40. City break: Amsterdam
  41. Legenda o padu Troje
  42. Sjeverna Baskija
  43. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  44. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  45. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  46. Naš BOT na naličju mjesta
  47. Ljepota dolazi iz frižidera!
  48. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  49. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  50. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  51. Zelenooka romantičarka
  52. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  53. Halali nam Zuko!
  54. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  55. Razgovor trojice
  56. Prosjak i gospodin
  57. Kids Land mame i njihove djevojčice
  58. Kokuz
  59. Glas Naroda
  60. Istina
  61. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  62. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  63. Čudna jada od betonskog grada
  64. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  65. Pravda za očeve
  66. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  67. Parkovi – pluća demokratije
  68. Grad ili opština, pitanje je sad
  69. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  70. DOPLER: pomak ka prirodi!
  71. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?
sub, avg 24, 2019
  1. Ženska ljepota
  2. NICHIM IZAZVAN: Kod žena me odbije nedostatak ambicije ili ambicija bez pokrića
  3. Hardware, Mreža i Redundacija
  4. Video nadzor
  5. Sedam važnih razgovora koje morate obaviti prije braka
  6. Dadilja u vašem domu
  7. To je moj grad
  8. Betonske kanalice HAURATON
  9. Svjetlana
  10. Jesu li za seks potrebne emocije, muškarci ili vibrator?
  11. Smijte se, sebi se smijete
  12. Ljude je potrebno ne samo slušati već ih i čuti!
  13. Sumatra – vremeplovna lađa
  14. Sex
  15. Branislav Nušić, Ožalošćena porodica (NP Sarajevo)
  16. Naličje i naslijeđe porodičnog života
  17. Smisao postojanosti
  18. Politika privatnosti – Httpool Online Advertising
  19. Mirisni tragovi jeseni
  20. Žene u kockarnici – Samo kuću čuvaj!
  21. Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR)
  22. Zašto žene padaju na loše dečke?
  23. Uspješna mama i eko projekat
  24. Mrzimljupci
  25. Održan 8. memorijalni odbojkaški turnir “Bihać 2011”
  26. Šok na Bilinom polju: Ibišević dvaput propustio matirati Portugal
  27. BiH teško poražena u Lisabonu: Portugal ubjedljivom pobjedom odlazi na EURO 2012
  28. Parker i Batum odveli Francusku u finale
  29. Should I stay or should I go?
  30. Pobjednici 34. Kazališnih igara u Jajcu
  31. Razbijač Ralf – Wreck it Ralph
  32. Teferič koji ne prestaje
  33. Alex Cross
  34. Skyfall
  35. U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
  36. (Klinička) Smrt jednog konFLJutera
  37. Httpool Online Advertising
  38. DVB-s očima ovisnika
  39. The Chosen One
  40. City break: Amsterdam
  41. Legenda o padu Troje
  42. Sjeverna Baskija
  43. Bacajà: mjesto gdje je komedija dell’arte ponovo oživjela!
  44. Gdje provesti najluđu noć? – U Istanbul uz trbušne plesačice
  45. Bellagio- omiljena destinacija visoke aristokracije
  46. Naš BOT na naličju mjesta
  47. Ljepota dolazi iz frižidera!
  48. Mini vodič kroz svijet vjenčanica
  49. Kako da vaš komp posluži u prehrambene svrhe
  50. Dragan Marinković Maca: Nisam glup čovjek
  51. Zelenooka romantičarka
  52. Almir Kurt: Sin je najbolji saradnik na svijetu!
  53. Halali nam Zuko!
  54. Sarajevo, Mevlid, Amerika, Sarajevo
  55. Razgovor trojice
  56. Prosjak i gospodin
  57. Kids Land mame i njihove djevojčice
  58. Kokuz
  59. Glas Naroda
  60. Istina
  61. Tužilaštvo BiH : INSTITUCIJA KOJE VIŠE NEMA !
  62. Između osobnog, lokalnog i globalnog
  63. Čudna jada od betonskog grada
  64. Homo homini lupus est ili kratka crtica o nama
  65. Pravda za očeve
  66. Žene zbog predrasuda manjina među inženjerima
  67. Parkovi – pluća demokratije
  68. Grad ili opština, pitanje je sad
  69. Muzika i umjetnost kao refleksija politike
  70. DOPLER: pomak ka prirodi!
  71. Rusi dolaze: Donose li dobre namjere?

Istina

Sunce je odskočilo rano u sabah i obasjalo kućerke rasute po sokacima još usnule kasabe. U samom srcu čaršije u sjeni od procvala kestenja je bio hotel i još par lijepih austrougarskih građevina koje su dominirale nad kasabom izgrađeni dolaskom austrougarske na vlast. Lijepa kasaba je smještena između tri brijega, obronaka visoke planine koja je ljeti slala vjetar da razgali ljetnu žegu, ali bi zimi znala osjeći kasabu od dunjaluka golemim snijegom.

Hotel u centru izgradio je ovdašnji Husein beg Rizvanović, čovjek od ugleda i soja. Boga mi je bio priznat osim begluka i kao mudar i plemenit. Mimo tog hotela imao je on nekoliko hanova i konaka duž trgovačke ceste, kojom su dolazili trgovci sa robom sa dalekog Istoka. U čaršiji je imao tri dućana i dvije magaze. A dolinom rijeke, sa četvrte strane, imao je podosta zemlje.

Svako jutro beg je adetio popiti kahvu sa čaršijskim glavarima u hotelu gdje su se sabirali svakog jutra: čaršijski kadija Topalović, hećim Mustačević i austrijski namjesnik Krupenbacher za begovim hastalom. Onako dotjerani i nacifrani poslije kahve su odlazili svaki svojim poslom. Beg bi malo prohodao čaršijom, selamio se sa čaršijskom ulemom, pa bi bez hitnje obilazio svoje dućane i magazu da bi se zaustavio i posjedio malo do podne u najdražem mu dućanu svile i kadife.

Sama begova pojava bila je dominirajuća u čaršiji. Onako visok, još u snazi, odjeven u bošnjačke čakšire i svilenu košulju, opasan crvenim suknenim pojasom u kom je bio zadjeven zlatan sahat. Sa druge strane lanac je zakačio o prsluk koji je pokazivao široka begova ramena ogrnuta skupocijenim ćurakom. Malo dužeg lica, izvijenih obrva, tanka nosa, ukrašavali su brci i uska, duž vilice kratko podrezana, brada. Na glavi je imao zlatnom surmom izvezen turban – znak begluka.

To jutro, sa planinskog sela Podbrijeg, sišao je stasit i naočit delija Arif trbuhom za kruhom da nađe posla. Sa svojih osamnaest ljeta mlad i krupan ne bi se pribojavao nikakva posla. Široka ramena odavala su snagu. Visok i vitak, noge brze, a garave oči na uskom malo izduženom licu su sijale k’o da su na vatri. Stare čakšire i lanena košulja, izblijedjele, pokrpane, ali čiste, plaho su lijepo izgledale na ovom naočitom momku. Od familije je upamtio samo mater, a za oca nikada ništa nije saznao, osim što mu je mater rekla da je umro još dok je on bio beba. Sada kad mu je i mati a.r. preselila na ahiret riješio je otići u kasabu. Obišao je već nekoliko dućana i aščinica, pitajući za najam, ali nije baš ništa našao. Već je skoro bilo podne kada je došao u jedna dućan i zateče samo kalfu.

– Selam, prijatelju, treba li tvoj gazda kalfu, ja l’ hamala.

– Eno ti bega pa ga priupitaj, pokaza kalfa rukom na bega.

– Aman, đe ću pred bega, ne dao mi Allah, sramota me.

– Ama, ne kijameti, nije beg ters, a i traži kalfu evo već tri dana, zadnji mu kalfa otišao u Šeher, pa nejma koga da mu radi u dućanu. Ti ga lijepo selami i upitaj.

Priđe Arif begu, nakloni se i reče:

– Sellam, čestiti beže (a noge su mu podrhtavale). Čujem trebaš ovaaaj ka.. Tu on stade na begov znak rukom.

– Odakle si momče i kako se zoveš?

– Arif, čestiti beže (malo se on pribra) i odozgo sam sa planine iz Podbijega.

– Jah, jah, donesi der mi iz čajđinice čaj, reci samo da je za bega, znaju oni.

Arif u dva skoka preleti cestu, naruči čaj i tako isto se brzo i vrati.

– Brz si, nema šta. Uzet ću te za kalfu, ali na probu. Morat ćeš brzo da učiš.

– Hoću, čestiti beže (klanjao se Arif) što god kažete, priđe i poljubi ga u ruku u znak zahvalnosti.

– Živjet ćeš kod mene bez plaćanja, hranit ćeš se k’o i ostala služinčad. Sve što begovici zatreba ti ćeš kupovati u kasabi. I ne zaboravi, kada te podučim, svako jutro ćeš ti otvarati dućan, a prije nego pođeš upitaj begovicu za podmjeru.

– Umiješ li čitati, upita ga beg-

– Nešto malo bosančice, a puno više arapskog pisma. Naučio me seoski hodža Mula Jusuf efendija.

– Mula Jusuf efendija, veliš?

– Jest, čestiti beže, pomag’o sam našem hodži sve što je trebalo, a on me učio harfove.

– Neka, neka, bit će onda od tebe nešto.

– Umiješ li s brojevima i parama?

– Umijem, čestiti beže, samo priupitaj.

Tog dana je započeo Arifov život u kasabi. Vrlo brzo je dobio naklonost ukućana, služinčadi, a i čitave čaršije. Često su čaršijski trgovci za kahvom o njem’ besjedili kad bi prohodio čaršijom da otvori dućan.

– Ja plaha li delije, što ga ja ne primi da me sunce obraduje, reče Ibrahim sahađija.

– Jes’ vala, pravo veliš, dodaje Ahmet, poznati aščija u čaršiji na čijim je sečijama beg bio čest musafir na ručku.

– Helem, bilo kako bilo, sad je pod begovijem perom. On ga je uzeo pod svoje krilo. Sve je više kaduna i mladijeh cura u dućanu, bezbeli nije pored bega već kalfe Arifa, dodade na to sve Meho trgovac.

Poslije večere i jacije, dok bi sjedila sa begom, begovica bi falila Arifa na sva usta kako je čestit i vrijedan.

– Poštovani moj beže, boljeg kalfe vala nijesi imao do sada od kako se udadoh za te’. Djece eto nijesmo imali, a veliko nam je i hairli sve što imamo samo kome da ga ostavimo. Nešto sam milila kad bi mi eto ovog Arifa posvojili, a drag mi je dunjaluka mi k’o da sam ga ja rodila.

– Neka Zejneba, vijek preživjesmo zajedmo, pusti da ja o tome povedem račun.

Osim što je radio u dućanu, Arif je vodio brigu i o begovoj avliji. Uz pomoć služinčadi kresao je voćke iza kuće u bašči, okrečio im stabla, okopavao lijehe, a žene su sadile i sijale zelen. Ispred kuće je podrezivao ruže, očistio šadrvan u sred avlije, povezao ruže uz njega tako da je ubrzo tu bilo lijepa hlada, što od vode, što od ruža koje su povile vriježe oko šadrvana. Nije to Arif radio da se dodvori begu, nego je jednostavno bio takav. Uz vječito bolešljivu mater, od malih nogu se brinuo za sve oko kuće. Radio je po seoskim imanjima i na njivama za zaradu je dobijao brašna, krompira, poneki kolač, pite, ja l’ ostarjelu odjeću koju je mati krpila i prekrojavala po njegovoj mjeri. Tako došavši u begovu avliju mnogo je cjenio njegovu milost i radio je sve, a da mu niko nije naređivao. Sam bi se hvatao posla, brinuo se kao da je to njegovo.

Na svaku hvala o Arifu beg je ostajao šutke, pa niko nije znao šta on o njemu misli. Neki su iz prikrajka počeli ogovarati da beg iskorištava Arifa.

Begovica, onako sićušna, krhka ženica, umiljata pogleda i vedrih plavih očiju je bila naklonjena Arifu. Sve što bi trebala njega bi zvala, a on je služio i poštovao baš k’o rođenu mater.

Pitala bi ona bega za posvajanje opet, ali je znala da ga ne smije dva puta priupitat’ za istu stvar. I Arif je to znao, pa dok je učio sve od bega pa i dan današnji nije dozvolio sebi da šta zaboravi.

Eto, već dvije godine prođoše i u proljeće beg riješi da ode do Šehera. Izdao je naređenja Arifu kako će da se brine o svemu, da svake nedelje uzme kočije i obiđe imanje i da pazi na kuću i sluzi begovici.

Izbivao je beg skoro četiri hefte od kuće, a Arif se brinuo kao da je i sam beg tu. Još je pogodio dobar pazar za svilu i sačuvao begu haman kesu dukata.

Pred samu ikindiju dođe beg kući nakon skoro čitav mjesec izbivanja. Tu ga veče beg prvi put pozva sebi za sofru. Stid je bilo Arifa gledati u bega dok jede, a već je dvije godine pod njegovim krovom. Jeli su šutke. Arif cijelo vrijeme nije dizao glave od sahana. Poslije večere uz kahvu beg prvi progovori.

– Arife, ti si čestito čeljade i naumio sam te posvojiti. Begovici se ozari lice, al’ ništa ne reče, dok je Arif sve gledao žmirkajući, kao da ne vjeruje vlastitim ušima.

– Imaš li ti čitabe, prekide ga iz te situacije beg.

– Nejmam, čestiti beže, ali znam ko ima i ko mi more dat’. Mula Jusuf efendija. Mati mi je rekla na samrti, ako mi ikada išta zatreba i kad sam u deveru da priupitam njega za pomoć.

– Sutra onda porani, uzmi konja i pravac Jusufu.

Tako Arif i uradi i već oko akšama se vratio sa čitabima o rođenju begovoj kući. Knjigu nije otvarao, jer je bila salivena pečatom. Poslije večere sjeli su na šilteta i uz kahvu beg priupita za Mula Jusufa.

– Selam ti, maksuz, šalje Mula Jusuf, čestiti beže i ovu zapečaćenu knjigu. U njoj je veli i čitab i rekao je da niko ne smije prije tebe otvoriti.

Beg se malo začudi, al’ ne reče ništa, pokida pečat i otvori knjigu u kojoj je bilo poduže pismo za bega i čitab o Arifovom u rođenju. Čitajući pismo beg je postajao sve ozbiljniji i širio je oči kao da se čudi. Preblijedio u licu k’o da kapi krvi nije imao, a po čelu se slijevale u bore sitne kapljice znoja. Sve je huktao i uzdisao čitajući pismo, pa onda zanijemi. Jedna suza mu kliznu niz blijedo lice i brada mu zadrhta, ruke klonuše na savijena koljena. Šaka mu je podrhtavala i iz nje kliznu pismo na sečiju. Arif skoči, dograbi ibrik sa vodom, nasu u čašu i priđe begu da se napije. Otpio je tek toliko da pokvasi suhe usne i povrati, jer malo je falilo da zabalasa. Rukom dohvati Arifovu ruku i tog trena su obojica osjetili neki čudan nemir u tijelu.Taj osjećaj ni jedan od njih do tada nije doživio. Arif ustuknu, čisto se prepade. Beg spusti ruku govoreći:

– Prije dvadeset i jednu godinu, kod mog babe, služila je čestita žena iz tvog sela Arife. Imala je šćer, da je Allah ljepše nije stvorio. Ja sam bio mlad momak i zaljubih se u nju, a i ona u mene. Voljesmo se haman 6 mjeseci dok mi jednom ne reče da je trudna. Htjedoh je ženiti, ali mi babo ne dade, sikterisa me da ne prizivam sramotu na kuću, pa još i nju i mater otjera sa imanja. Kasnije mi je poslao haber da je ona rađajući sina umrla zajedno sa bebom na porodu. Za trenutak zašuti, pa onda dodade, onako više za sebe:

– E moj babo, od istine se ne može pobjeći.

– Arife, sine, moreš li halaliti svom babi, a i djedu za naneseno zlo što učinismo. Ako moreš, priđi babi da te zagrlim, dijete moje.

Popularno

TAGS

Archivies

Popularno

TAGS

Archivies